Vjesticji brlog

Pišem ovaj post nakon skoro 4 godine. Ne znam kako sam se uopće sjetila bloga, valjda da to sve izbacim iz sebe. Ili možda zato što sam se sjetila nekadašnjeg dopisivanja sa tobom putem komentara i tvojih ludih postova ili kada si mi napravio dizajn sa crvenim lightsaberom. Stvarno smo puno toga prošli, a ja sve usrala. Ta riječ je preblaga za ono sve što sam ti napravila. Znam da vjerojatno nikada nećeš ovo pročitati i da je ovo vjerojatno moj monolog sama sa sobom, ali nema veze :)
Hvala ti za sve. Kao i uvijek opet se pokazalo da si za sve bio u pravu, ali to nisam trebala ni sumnjati. Naravno da sam slušala svoju tvrdu inatnu glavu i da sam išla po svom. Zašto bi ja slušala nekoga tko je uvjerljivo najpametnija i najinteligentnija osoba koju sam ikada upoznala? Sve mi se više čini da zbilja jesi cylon.
Tek sada shvaćam koliko sam te voljela, koliko mi nikada nije bilo teško putovati do tebe i po 45 min sa Save. Koliko sam bila sretna kada si našao stan u mojoj blizini. Kako je bilo lijepo glupirati se sa tobom, smijati se iskreno i od srca svim glupostima o kojima smo pričali, malog bijelog žutog :D.
Da nije bilo tebe i tvoje podrške tko zna da li prešla preko pada godine i uopće završila faks. A bio si uz mene za sve. Žao mi je jedino što mi neke stvari nisi rekao, tipa da želiš sa mnom na more. Glupa sam što to nisam shvaćala, znam. Kada sve pogledam unazad zbilja si bio najbolje što si svaka cura može poželjeti. Nismo se čuli ni vidjeli dosta dugo. Znam da me vjerojatno mrziš. I imaš svako pravo na to. Jer sam usrala sve što sam mogla. Izgubila sam te svojim glupostima. Nisam te htjela povrijediti, a to sam na kraju napravila, ajme kako sam uspjela toliko sve zeznut.
Nadam se da ti sadašnja cura neće napraviti tako nešto, ma uzmi ju za ramena dobro protresi i pitaj ju da li je svjesna što ima uz sebe. Da li zna koliko vrijediš? Da li zna da si najbolje što joj se može dogoditi?
I tako, sada se mrvicu osjećam bolje, ali okus gorčine zbog svega će mi ostati još jako dugo. Sve mi je to bila jebačka životna škola. Platila sam ju jako skupo, ali zaslužila sam, karma sve vrati kad tad. Ne vjerujem Balaševiću kada kaže da su sve prave ljubavi tužne. Naša je bila predivna. Žao mi je što postoji ova riječ bila, što nije još uvijek predivna.
Zato ti zbilja hvala na svemu, još se potajno nadam onoj trećoj sreći za nas, iako znam da šanse jako teže u nulu. Ja ću trbuhom za kruhom tražiti posao po Europi, ti imaš super posao ovdje i tko zna da li ćemo se uopće ikada više vidjeti...

So say we all :)

Prema sadašnjim načelima pape i tih njegovih poklonika vjerojatno idem u pakao. Tj. 95% ljudi ide u pakao. Sex je grijeh. Veeeeeeliki grijeh, mastrubiranje također. Jao si ga nama. Ali nije mi jasno kako sex ili mastrubiranje ide u isti koš sa ubojstvom, silovanjem i sličnim stvarima. Ali dobro, puštam sada to jer stalno vodim neke ratove s gospodom iz Vatikana i njihovim filozofijama i nevjerojatnim besmislicama :D

Pa da pričam malo o sexu. (oh gle ju kako može javno to reći, isuse, holly crap i više sve) Idu mi na kurac ti svi dežurni moralisti koji seru o tome. E pa jel ne shvaćate da ako se i vi ševite, a drugima serete da je to malo čudno. Al svi se ševe (prije ili kasnije). Mislim da su odavno prošla vremena kada je sex služio samo za razmnožavanje i spavalo se s nekim samo onda kada je plan bio nastavak vrste. Držat ćemo se granica zapadnjačke kulture. Ok, nikada mi nije bilo jasno što je toliko sporno oko toga. Zašto roditelji kada ih dijete pita o tome skreću pogled, izmišljaju toplu vode i razne rode. Koji je problem odmah to djetetu reći, svejedno će saznati prije ili kasnije (biologija, filmovi, net...). I sada kada sazna što li će on misliti o svojim roditeljima kako su oni njemu lagali. Jebemu to je prirodna i skroz ljudska stvar, po meni prirodnija od jebenog kopanja nosa. Ali ne i dalje će se svi zgražat kada netko spomene sex bilo gdje. (o bože moj oprosti ovoj grješnici, bla, bla). E pa nabijem vas sve dežurne moraliste...

Ne podržavam baš prerana stupanja u odnose ili mjenjenje partnera baš svaki vikend, ovo se je više odnosilo na odrasle osobe (preko 20) koji su u vezama i koji to rade, ali na sami spomen toga skreću pogled. Ok, ako netko misli da je to osobna stvar, ali nisam nikada ni spomenula da mi netko opisuje svoje omiljene poze, koliko to puta godišnje radi i slično. Ali zašto uopće izbjegavanje pričanja o tome. Stvarno svašta. Mislim da je vrijeme da neki izađu iz svojih granica i da počnu o tome normalno pričati sa partnerom, sa svojom djecom, a ne izmišljati gluposti.

Malo veselija tema u ovo kišno subotnje veče. Vani grmi i ne volim baš to, ali ništa strašno :) E sada kako smo naučili na matematici da svaki teorem treba prvo definirat i onda dokazati (indukcija bi bila savršeno sredstvo). E sada baza indukcije koju treba dokazati je koja? Što je točno ljubav? Možemo sistemom eliminacije. Ne maže se kruh, ali može bit prema tome što mažemo na kruh. Nije živo biće, ali je ljubav nešto što osjećamo prema njima. I sada me lovi panika jer je to jedna od rijetkih stvari koja se ne može dokazati :S Zar je moguće da ljubav nije samo zbrajanje, množenje ili djeljenje? Ima tu svega ostaloga i kemije i biologije. I ljubav na kraju ispada spoj svega oko nas. I samo bi trebalo dokazati da vrijedi i za sve+1. Ali ima smisla. Voli se barem jedna osoba, ali tu je uvijek neka druga i neka treća i tako dalje. Da li to ide do beskonačno i potvrđuje Ickeovu tezu da je beskrajna ljubav jedina je istina, sve ostalo je opsjena? Mislim da čak i ispada. Ljubav je zbilja nešta prekasno. Puno se je ujutro ljepše probuditi ako navečer mislimo na nekog koga volimo (i ne mislim pritom samo na dečka/curu, nego je izbor po tvrdnji beskonačan). Ali tu se pojavljuje ta neka ljudska "pregenijalna" ideja da se može voljeti samo neku osobu suprotnog (ili istog) spola, a ovu ljubav prema osobama, biljkama ili životinjama uzimamo zdravo za gotovo. I to je totalna glupost. Treba voljeti sve. Ljubav za sve :) I onda je sve divno i krasno. Ne mrzit ili stalno prigovarat, nego jednostavno čisto iskreno voljet. Mislim da nam to dođe prirodnije. Šteta je kada netko odbacuje ljubav i nadam se da će ubrzo shvatit kako je to ekstremno lijepo ^^

:)

"Danas nitko nije normalan, svi su pomalo ludi ili neuravnoteženi, ljude opsjedaju njihove misli. Njihova percepcija svijeta je djelomična, nepotpuna. Njih je žive pojeo vlastiti ego. misle da vide, ali griješe; sve što su u stanju učiniti je projicirati svoje ludilo, svoj svijet, u svijet oko sebe. U tome nema jasnoće, nema mudrosti!"

"Nema razloga bojati se nečega. Ljudi koji se boje misle samo na sebe, previše su egoistični. Morate napustiti svoj ego, tada će nestati svi vaši strahovi. Strah dolazi kada se nečemu opirete"

Taisen Deshimaru

Programiranje moje drago, do tebe mi niti malo nije stalo...
Dok se hrvam s tim glupim programom, naglo sam se sjetila da nisam dugo nešto napisala. Ovo će biti hrpa random misli jer nemam nikakvu ideju niti temu o kojoj bi mogla išta napisati :)
Mogla bi pisati o Dikolores, jer to je očito o čemu danas ljudi pričaju. Prestrašno. Sumnjam da je itko ikada na kavi spomenuo rekordan uspjeh mladih informatičara na informatičkoj olimpijadi (e da mi je imalo njihovog znanja :(). Nikada se nisu vratili s toliko medalja. Stjepan Glavina (zlato), Ivan Pilat (srebro), Goran Žužić (srebro) i Jakša Markotić (srebro). E pa sada me zanima omjer članaka o njima i o Dikolores. Hm po mom sjećanju mali člančić o njima i nekih 20 o ovim spodobama. (tportal). E sada kuda ovo ide. Da li ćemo ubuduće uopće imati koga slati na olimpijade? Nekako mi se sve čini da generacije kojima su uzor ove spodobe neće nikuda stići. Mislim da bi moralo doći do neke velike promjene kolektivne svijesti da se tu nešto promjeni. Jer par pojedinaca tu ništa ne pomaže. I većina ljudi puši opet staru foru panem et circenses koju nam vješto podvaljuju već preko 2000 godina. Što nas briga o tome što nam je država u banani, što jebeni Masoni upravljaju nama kako god znaju, kada su tu Gotovčevi i slični. Takvi su ljudi nekada bili u cirkusu, danas su nažalost u većini. I što nas uče, aha, moraš bit što blesaviji, izaći u medije s nekakvim skandalima, ljubit stara jaja i bojat se da ne dobiješ salmonelu, ali hej bit ćeš slavan. Tko šljivi pametne ljude, može biti i neki novi Niels Bohr ili Einstain, ali vjerojatno nikada od njega ništa jer neće moći doći do glasa od ovih nakaza...

Još jedanput svaka čast informatičarima, a vi koji svaki dan iščekujete što će novo tko reći, tko će s kim spavati, osvjestite se malo i shvatite kako ste jako kontrolirani, kada to shvatite možda vam to više ne bude tako zanimljivo.

Ne volem... Nikog, lutko... Takva mi je narav...
Kao odžak star i garav...
Puno dima je kroz mene prošlo...

Ne volem... Ujne, strine, šogore, komšiluk...
Nataknem ih na čiviluk...
Od njih ništa dobro nije došlo...

Ne volem... Semenkare... Cigose trubače...
Burek... Ulične pišače...
Nek mi moju lepu varoš vrate...

Ne volem... Džipadžije... Dizel... Butikaše...
Restoteke... Tamburaše...
Svaku pesmu bar za strofu skrate...
Mater im...

Al tebe volem, to je fakat...
Ti si mi ljubav jedina...
Prodaću onu našu kućerdu "na lakat"...
Ma nek je stoput dedina...
Da kupim četir konja besna...
Da ih u oblak upregnem...
Pa s tobom di nas niko ne zna uteknem...

Ne volem... Kad mi gaće uđu... Di već uđu...
Te što brinu brigu tuđu...
Košticu u štrudli od višanja...

Ne volem... Zatucane... Gratis... Kravataše...
Hipohondre što se plaše
Da dobiju rak od razmišljanja...

Ne volem... onda krvoločne pse i gospodare...
Nađubrene trotoare...
Maskirne kad navale na pendžer...

Ne volem... one lopuže što voze tuđa kola...
Znaju azbuku do pola...
Miču usnama dok sriču pejdžer...
(nji' se malko gadim, pravo da ti kažem...)

Al tebe volem, to je fakat...
Ti si mi ljubav jedina...
Prodaću onu našu kućerdu na lakat...
Pa nek je stoput dedina...
Da kupim čamac na dva vesla...
I onaj šešir rogozan...
Pa tebe di nas niko ne zna odvozam...

E onda, ne volem šizove i nervne bolesnike...
Pre ih puštali za vikend...
Sad ih puste pravo pred kamere...

E ne volem... Sve te lezibejke, da prostite...
Proročice... Travestite...
Nek mi gospon-dame ne zamere...

Ne volem... Teget girtlu na teget mantilu...
Šestu ličku... Sedmu silu...
Opa-cupa preko Okučana...

Ne volem... Izbore... Televizor... Plakate...
Dosta, ako boga znate...
Ludnica je kanda otključana širom ostala...
(provert'e, molim vas?)

Al tebe volem, to je fakat...
Ti si mi ljubav jedina...
Prodaću onu našu kućerdu na lakat...
Pa nek je stoput dedina...
Da kupim adicu od peska...
Na njoj šumarak nakrivljen...
Da tebe di nas niko ne zna sakrijem...

Sta je ovo, solo? Uf, ne volem solo...A to je onaj sopran saksofon? To tek ne volem!

Ej, ne volem, daklem... Uzdržane... Trezvene...
Pa džoging... Takve najpre trefi šloging...
Al ni krkanje mi nije blisko...

Ne volem... Što odasvud samo čuješ daj mi!
Il' se prosi il' se zajmi...
Jebo te, ja nikad nisam isko?

Ne volem... Štreberčine... Večne odlikaše...
Crne rolke i sektaše...
Ne padam na Tibet... Ili Burmu...

Ne volem... Škrtariju... Intelektualce...
Koji važno vrte palce...
Kupiš ih za špricer i kavurmu...
(koju ja licno, isto, mislio sam na kavurmu, ne volem...)

Al tebe volem to je fakat...
Ti si mi ljubav jedina...
Prodaću onu našu kućerdu na lakat...
Ma nek je stoput dedina...
Napuklo srce na dve pole...
Ljubav je teret pregolem...
Baš ni to što tol'ko volem... Ne volem...

Joj, ovaj, ovo sto ne volem ovako, kad zavrsi pesmu ovako, k'o racija...

:)

Vjera i vjerski fanatici. Oni su meni presuper. Nisam nikada upoznala niti jedno dijete koje je živjelo toliko u mašti kao neki vjernici. Naravno kao da nitko od njih nije došao ni do biologiije 5. razreda osnovne, ali svi će bez pogovora vjerovat u najveću nebulozu na svijetu BEZGREŠNO ZAČEĆE. Daj ljudi se spustite. Ako je to bilo ikako bezgrešno začeće, to je jedino moglo biti to da su oteli vanzemaljci dotičnu gospođicu i obavili umjetnu oplodnju. Ali dobro neka svatko misli što hoće, iako mi je onda logičnije vjerovat u babilonske bogove od kojih je potekla priča o bezgrešnom začeću, o umiranju za druge, oživljavanju mrtvih i sličnim "čudima", nego u najobičniju kopiju toga. Crkva je najveći izvor zala. Ali da se vratim na omiljene mi fanatike. Ova slika gore me je jako nasmijala. Jedini od tih koji bi trebali gorit u paklu su child molesters. Hej što imaju protiv najstarijeg zanata na svijetu? Pederi i lezbe tko voli neka izvoli, ajd barem bi bilo u paklu zanimljivo kada su svi ovi stari Grci i Rimljani imali nekog svog bliskog prijatelja kojeg su vrlo često karali. Mastrubairanje, hahahaha, ok onda svi dečki iedu u pakao definitivno, a i nekih 95% cura (da ima onih koje to smatraju nečistim i ne znam kakvim...). Šta fali pornografiji, dobra je za opustit se. I vjerujemo u evoluciju, o moj bože, bolje je vjerovati u to da je sivi bradonja sa neba stvorio svijet u 7 dana i kak je on super. I da on vidi svake sekunde što svih 6,6 milijardi ljudi radi i naravno bilježi sve o svakom svake sekunde i za svaku sitnicu će nas poslat u pakao. Ali ona nas voli, ma super mu je jubav :D
Isto prije u trmavaju. Priča ženska na mobitel, naravno na obje ruke 3 narukvice s Isusima, Marijama i tko zna s kim sve (naravno nisi vjernik ako nemaš tu narukvicu). I da se vratim na žensku, ta je klela sve žive. Ali na "fini" način. Tipa: "Da, sjećam se ja kada je ona meni rekla to, da, da, sve to dragi bog vidi i sve će se on njima osvetit i svi će oni patit." I u takvom stilu, i naravno nije jedina koju sam čula da tako nešto priča. Znači i mi sami percipiramo Boga kao nekoga osvetoljubivog, jeeeeeeeej, tko šmirgla opraštanje kada je bolje da se "Bog" osveti i da drugi ljudi pate. Lakše se je veselit tuđoj nesreći, nego nečijoj mogućoj sreći. Baš smo super ljudi. :)

Fascinatna bića. Mislim ne znamo o sebi niti malo. Mene recimo jako fascinira ljudski mozak. O njemu stvarno ne znamo ništa. Cijeli svijet oko nas je samo naša percepcija. Ustvari nismo ni svjesni šo nas sve okružuje. Koliko stvari postoje oko nas a da ih i ne primjećujemo... Koliko puta prođemo pored nečega ili nekoga a da ga nikada ne primjetimo?
Mozak je stvarno kao računalo, vrlo se lako reprogramira. Možemo ga sami, mogu ga drugi. Nisam samo jedanput čitala kako su se ljudi promjenili nakon operacija mozga. Npr. primjer Amerikanac (jel priča engleski bez naglaska) je išao na operaciju mozga u Englesku i nakon operacije je pričao čistim engleskim naglaskom. Nije to jedini primjer, znalo je doći čak i do drastičnih promjena ponašanja, ovisi o atmosferi u operacijskoj sali. Znači od tih par sati izloženosti tako se jako promjenimo. Također još jedna vrlo poznata priča o hipnotiziranju gdje nas hipnotizer može uvjeriti da je krumpir u našoj ruci ustvari jako sočna jabuka. Naravno da ćemo pojesti sirovi krumpir misleći da je jabuka i stvarno će imati takav okus. A sada kako se tek godinama mjenjamo pod utjecajem medija, školstva i svega? Postajemo stvarno klonovi bez svog mišljenja, samo kap u moru jedinki kojima je lako upravljat. Jeeeeeeej, živio naš slobodni svijet i demokracija. Što smo "slobodniji" to smo ustvari jače kontrolirani.

Ako itko ovo čita kladim se da svi imate facebook. Znam puno ljudi i samo 3 nema. Ja sam svoj obrisala jer stvarno stvara ovisnost. Kao cigarete ili alkohol, ne želite priznati ni sami sebi. Sve kreće onim, ajde samo 5 min da vidim što se dešeava. Naravno da se nikada ništa ne dešava, ali vi u nadi stišćete f5 da se uvjerite da nije nešto. I tako sjedite, refreshate, rješavate glupe kvizove, gledate glupe slike jer se sve više ljudi slika ne s namjerom da im slike budu za uspomenu nego da ih mogu stavit na facebook. I sve se počinje vrtit oko tih tzv. socijalnih mreža. Moja kita socijalne, to je napravljeno da nas mogu što više razdvojit, a opet znati sve o nama. Ime, prezime, prijatelje, obrazovanje, baš lijepa mala zbirka svega za fraking masone koji i ovako utječu na nas. Što je slijedeće? Mikorčipovi? Ali da se vratim na facebook. Nemam ga manje od tjedan dana i ja sam se preporodila. Tek sada uviđam koliko sam vremena provodila tamo. Ali to je nešto strašno, čak je bio i uzrok mojim lošim rezultatima na faksu. Istina nisam se mogla nikako suzdržat, to je bila teška ovisnost. I nema šanse da ću dopustit da se ikada više vratim na to ili bilo što slično. Život je prekratak da bi ga provodila na tom sranju. Ali to tako razdvaja ljude. Ljudi misle da ako si međusobno pošalju ne znam što da će to nadoknadit bilo kakvo druženje u živo. Ili najbolje je ono kako imaš puno prijatelja, a većinu tih ljudi kada sretneš na cest, fraking i ne pozdravljaš. Jeeeeeeeeeej,živjele socijalne mreže koje nas "zbližuju". I sva ta sranja od ne znam kakvih hugova, onog iritantnog pokanja, zašto svi misle da to mijenja ljudsku potrebu za razgovorom, pravim zagrljajem. I baš sam neki dan našla neki članak na netu kako facebook, pazi sada, JAČA veze jer kao dečki se mogu u bilo koje doba dana sjetiti poslat curi ružu i to je onda super njima. Običan shit, nema do pravog zagrljaja i neka si nabiju 1000 tih ruža znaju već kamo...
Toliko od mene, bježite od toga dok još možete, utipkajte random password, promjenite mail i to je to, lakše je nego što mislite i neće vam falit, niti malo :)

Alles gut :)
Baš je sve super. Uživanje na maksimalnom nivou, uopće ne dopuštam lošim i crnim mislima da dođu do mene. ^^
Pozitiva je stvarno najbolja stvar. Nije mi nikada bilo jasno zašto se ljudi samo fokusiraju na negativno. Stalno se čuje ne želim bit sam, ne želim bolest, ne želim bit siromašan. E sada moja teorija je da ta neka viša svjest čuje samo sam, sam, sam, bolest, bolest, bolest, siromašan, siromašan, siromašan... Zašto se ne bi orijentirali na pozitivno. :)
Recimo želim se zaljubiti, želim bit zdrav, želim voljeti. I na taj način se ponašat prema ljudima, maknut sivi oblak iznad glave i loše misli iz glave :)
Ne košta ništa a djeluje i uživajte u svakom trenutku maksimalno i u onom lošem, pobjedite sve loše i samo pozitiva :)